ZBUNJENOST

Ovih dana se ne osjecam dobro. Cista praznina u mom pogledu i djelima. Nista me ne ispunjava. Mozda bi klanjanje moglo da ispuni moje srce ali od silnih obaveza jedva nadjem vremena da spavam. Supruga me zagrli, pomiluje, mazi se… i taj osjecaj jos mogu da poistovjetim sa svojim srcem… sve ostalo je nestalo…

 

Odkad smo se vratili iz Sarajeva "listam" slike u svojoj glavi. Nista vise nije isto. Ti ljudi su izgubljeni u svojim zivotima i misleci da vide ono sto ustvari ne vide. Imao sam konflikt na vjerskoj osnovi sa familijom… nikome nije jasno zasto ne pijem, zasto klanjam, zasto smatram da je Islam pravi put za svakog covjeka a pogotovo mladog, zasto su "krst" i "sablja" jedno te isto u Bosni, i hiljadu drugih stvari zbog cega me (to sam tek sada sazna) osudila familija. Kazu mi da vise nisam isti i brinu se zbog koga i cega…

 

A meni tesko. Ne znam kako objasniti ovaj moj osjecaj. Nema radosti kada ih nazovem. Nema osjecaja da mi je zao sto nisu trenutno samnom. Nema ni ljutnje. Samo praznina. Najgori moguci osjecaj. Po necijem glasu moze covjek ocijeniti "koliko je sati." Nekako mi se sada cini da je kasno. Ali bas kasno za nase odnose… Razmisljam da li je gore ne pripadati nicemu ili pripadati nicemu i sve ostalo odbaciti… ??? Nemam pojma. Nasao sam se razapet izmedju onoga sto zelim ja i sto zeli moja porodica. Sada mi skoro pa neprijatno reci da klanjam… pred njima sve u svemu… odmah se glas promijeni… odmah se tema skrece… Zar stvarno radim nesto lose??? Meni se cini da je put do istine poplocan trnjem kakvo nisam ni sanjao da cu gaziti bosim nogama.

 

Ne razumijem nista. Jos uvijek pokusavam da se vratim iz shocka koji mi se dogodio. Tesko mi je samom sebi objasniti sve to. I supruzi… sve mi je tesko to objasniti… kada se ustvari nema sta objasniti….

anonimus
Primijetio sam ovu rubriku tek kada sam kliknuo na tudje logove a evo sada sam tu i trebam nesto napisati o sebi. HAAHAHAH... sada sam se sjetio...ja sam samo anoniman clan drustva koji ni po cemu nije poseban niti je i po cemu losiji ili bolji od drugih.

4 komentara

  1. Najteze je sto njihovo misljenje tebi daje osjecaj da si sam i da su te napustili zbog tvog nacina razmisljanja. Mozda to i nije tako, mozda mozes da ih otvoreno pitas na cemu si sa njima. I bez obzira na sve nisi sam, imas sad svoju familiju, svoju kucu. Tvoji roditelji ce shvatiti tebe ako budete o tome razgovarali…

  2. mozda imaju osjecaj da se sve desilo “preko noci”… zivot jako brzo prolazi, a pogotovo kada nisi sa nekim non stop.
    iskreno, i ja sam ispocetka imala osjecaj kako si se promijenio preko noci… ali ustvari nisi. ti si isti onaj drug koji si bio i prije. a sada si samo nasao sebe. i to je sasvim ok.
    glupo je da ti kazem zivi svoj zivot, sta te briga sta oni kazu… ali kao sto kaze madeupmind razgovaraj otvoreno sa njima, vjerujem da ce te shvatiti.

Komentariši