ANONIMUS

Sta je paradox zivota? Da li je paradox kada neko ko je pusio 60 godina dozivi 80-u a u isto vrijeme djevojka koja je zapalila dvije i kojoj je sada 23 godine dobije rak pluca koji se siri na odredjene zlijezde u tijelu?????

Alma. Moja dobra prijateljica iz srednjoskolskih dana koja je dosla da me isprati na maturskoj veceri, koja je bila uz mene sve dok nije nasla momka kada sam se ja povukao jer sam smatrao da bi njena bliskost samnom bila pogresno protumacena u ocima njenog momka, djevojka koja je mamila osmijehom i gracioznoscu, djevojka koja je....

... dobila rak pluca.

I nema dalje. Danas u 5 ujutro saznao sam da je Alma dobila rak pluca. Toliko puta ponavljam da je dobila rak pluca jer ne mogu da vjerujem. Ne mogu da dodjem sebi. Place mi se a ne znam zbog cega. Da li mi se place jer znam da joj je zivot unisten s tim saznanjem, da li mi se place jer ne mogu da joj pomognem, da li mi se place jer nisam tamo da joj odem u posjetu, da li... ??? A ne mogu da proniknem u odgovor...

Nazvat cu je ovih dana. Moram da joj broj nadjem. Moram da joj se javim. Draga Alma.... halali moje neznanje. Halali sto nemam snage da ti pomognem osim jednim pozivom poslije kojeg ce doci mnogi drugi... I kada te nazovem halali mi sto ne znam sta cu ti reci... sto cu ostati nijem na tvoje HALO i sto cu vjerovatno pustiti more suza koje skupljam trenutno ni sam ne znajuci ustvari ZBOG CEGA....

Ovih dana se ne osjecam dobro. Cista praznina u mom pogledu i djelima. Nista me ne ispunjava. Mozda bi klanjanje moglo da ispuni moje srce ali od silnih obaveza jedva nadjem vremena da spavam. Supruga me zagrli, pomiluje, mazi se... i taj osjecaj jos mogu da poistovjetim sa svojim srcem... sve ostalo je nestalo...

Odkad smo se vratili iz Sarajeva "listam" slike u svojoj glavi. Nista vise nije isto. Ti ljudi su izgubljeni u svojim zivotima i misleci da vide ono sto ustvari ne vide. Imao sam konflikt na vjerskoj osnovi sa familijom... nikome nije jasno zasto ne pijem, zasto klanjam, zasto smatram da je Islam pravi put za svakog covjeka a pogotovo mladog, zasto su "krst" i "sablja" jedno te isto u Bosni, i hiljadu drugih stvari zbog cega me (to sam tek sada sazna) osudila familija. Kazu mi da vise nisam isti i brinu se zbog koga i cega...

A meni tesko. Ne znam kako objasniti ovaj moj osjecaj. Nema radosti kada ih nazovem. Nema osjecaja da mi je zao sto nisu trenutno samnom. Nema ni ljutnje. Samo praznina. Najgori moguci osjecaj. Po necijem glasu moze covjek ocijeniti "koliko je sati." Nekako mi se sada cini da je kasno. Ali bas kasno za nase odnose... Razmisljam da li je gore ne pripadati nicemu ili pripadati nicemu i sve ostalo odbaciti... ??? Nemam pojma. Nasao sam se razapet izmedju onoga sto zelim ja i sto zeli moja porodica. Sada mi skoro pa neprijatno reci da klanjam... pred njima sve u svemu... odmah se glas promijeni... odmah se tema skrece... Zar stvarno radim nesto lose??? Meni se cini da je put do istine poplocan trnjem kakvo nisam ni sanjao da cu gaziti bosim nogama.

Ne razumijem nista. Jos uvijek pokusavam da se vratim iz shocka koji mi se dogodio. Tesko mi je samom sebi objasniti sve to. I supruzi... sve mi je tesko to objasniti... kada se ustvari nema sta objasniti....

Da ne stavljam u veliki screen - extra pjesma... ima nesto vise od samo rijeci...

youtube.com/watch

Kako da covjek pise kada sve ono sto cita nema smisla?! Nema sanse. Ljudi su zaboravili ko su i sta su. Kunem vam se da sam se nasao u nezavidnoj poziciji - pocinjem da mrzim one sto ne mrze one koji su ih iz mrznje ubijali i koji ih i  dan danas mrze jer ih nisu sve pobili. Ima li ovo smisla sto sam napisao? Ima - samo malo koncentracije i razumjet ce citalac o kome pricam. Pricam o Muslimanima. Ne o Bosnjacima (jer Bosnjaka (po Mustafi Imamovicu) ima i katolika i praoslavaca) i o njihovoj zelji da zaborave, oproste, ulizu se, i odu daleko od stvarnosti.

Zao mi je to reci ali moj narod su jebene ulizice. Kada moram da opsujem, pu...

Kako bolan cetnici nisu zaboravili nesto sto se desilo prije 500 godina, a mi zaboravili nesto sto se dogodilo prije 15 godina??? Mi smo ulizice. Narod bez karaktera, licne svijesti, hamali, nevjernici, prodane duse. TO SMO MI. Nazalost, ja pripadam tom narodu. I izuzetak dokazuje pravilo. Pravilo je istinski istinito.... MI SMO JADOVI. Ne mogu da se ogradim od nekoga ko nosi muslimansko ime a nije musliman, niti mogu da se ogradim od nekoga ko je musliman a nosi narodno ime.... Kada smo kod imena - da li je iko ikada cuo za srbina ili hrvata koji nose muslimansko ime????? Ja jos nisam ali zivim da ga upoznam...

I to je to dragi rijetki prijatelji. Ne pisem puno jer sam pun bijesa koji nije za nekoga da ga procita. Sa vremena na vrijeme... koga jos interesuje... ako ikoga vise i interesuje sta narodnjak ima da kaze... ako ikoga vise ista interesuje...

...trebala je narodu Sarajeva (za sada) da pokrene nesto u njihovim zivotima. Nije moguce!!!! Ovo je nevjerovatno. Jednostavno ne mogu da vjerujem da se moje rijeci obistinjuju oko toga da narod vise nece moci da trpi. Za sada je ovo samo pocetak. Bit ce te svjedoci uskoro jos vecih prosvjeda, demonstracija, nereda i savremenih "seljackih" buna, ali ovaj put bez Matije Gubca.

U Sarajevu se vecina stvari pokrece - tamo ce i sve zavrsiti. Koliko god se brdjan dodik trudio da uzme Sarajevu ulogu glavnog grada Balkana (da, Balkana) tesko cemu to poci za rukom ciji se prsti ne mogu sprati vodom od krvi i suza ljudi koji su iste prolili zbog njega.

Nisam se puno obazirao na komentare Gamba. Dovoljno je reci da me momak blokirao kako ne bih ostavljao komentare na njegovom blogu. Ne znam da li je to smijesno ili tuzno; smijesno zato sto se on boji mog komentara i sto ga moj komentar dira u "zicu", i tuzno u istom trenutku jer se s tim momkom slaze odredjen broj ljudi da me licno brine buducnost Bosne i Bosanskog naroda. Naravno, sve su to oni koji se ulizuju autoru kako bi isti mozda posjetio njihov blog. Smijesno je kakvim se mizernim stvarima ljudi zadovoljavaju.

Ja i dalje vjerujem da budjenje Muslimana u BiH-i nije samo pojava koja ce nestati za par godina. I bez obzira sto uvijek postoje jugo-nostalgicari i oni koji pokusavaju izjednaciti svojim stavovima zrtvu i djelata (moras izabrati jednu stranu) nadam se da je Muslimanska populacija na ovim prostorima pametnija i zrelija.

Kako se na fin nacin sukne - ef. Hafiza Sulejmana Bugarija, ef. Ceric je premjestio iz Begove dzamije u Bijelu dzamiju na Alfakovcu. Kao inteligentan covjek Bugari se na svaki nacin zahvaljuje Cericu i pored toga sto je svjestan da ga je ovaj smijenio kako bi on bio "glavni", jer ipak glavne "guzonje" klanjaju Bajrame u prvim safovima (iako zadnji dodju). Bugariu svaka cast, a o Cericu je suvisno trositi rijeci. Da mi je doci do nivoa Bugaria pa da mogu samare vracati lijepim rijecima, te mrznju ljubavlju. Daleko sam ja od toga. Gambo je to najbolje vidio...  

sa vama koji citate ove moje misli i razmisljanja i da vam priznam da u srcu imam osjecaj da ce se na BiH sceni uskoro pojaviti nekakav oblik organizacije koja ce se suprotstaviti svemu onome sta nam se desava. To nece biti registrovana organizacija, niti nekakvi teroristi - to ce biti ljudi obicni, iz naroda. To  cu biti JA i TI. To cemo biti MI. Mi koji vise ne mozemo da sutimo i zmurimo na nepravde koje nas okruzuju.

Separacija od Bosne i Hercegovine nemoguca je bez krvi. Muslimanski narod u BiH-i nije bez razloga krvario da bi se poslije 13 godina pojavio novi karadjic koji ce nam reci da u ustav BiH-a treba staviti opciju referendumske separacije. Ko nije upoznat sa politickim desavanjima u nasoj zemlji mozda se nalazi na pogresnom blogu.

Kako moj otac moze da suti? Kako moj amidja? Kako moze da suti 2000 roditelja cijih je 1000 djece pobijeno u Sarajevu? Kako moze da suti Zlatni Ljiljan dok gladuje u garsonjeri sa 6-clanom familijom? Kako moze da suti covjek koji sa djetetom prosi?

Muslimanski, i samo Muslimanski narod suti u BiH-i. Najvise propatili, najvise nas pobijeno, najvise nas silovano, najvise nas protjerano, najvise poklano. Mi sutimo. Imam osjecaj da ce neko da digne glas nasiljem. Rijeci nemaju snagu na brdovitom balkanu. Srbiji je 1990 nudjen ugovor o stabilizaciji i pridruzivanju u EU ako na miran nacin rijese Balkansku krizu. Bolje je pobiti Muslimane i Hrvate nego u Europu. U Europu uvijek mogu,ali uvijek ne mogu pobiti toliko Muslimana.

Dragi moji nisam ja opterecen mrznjom vec nepravdom. Kada klanjam trudim se da se koncentrisem i da mislim o Allahu dz.s. Nekada mi namaz pokvari vijest iz moje zemlje kako moj narod umire na miran i tih nacin. Ne cinim dovu za svoju zemlju. Moja zemlja mora nauciti da se bori sama za sebe bas kao i moj narod. Moj narod suti i sutit ce. Bili smo Turski hamali i to smo ostali. Daj nam kahvu i raju i ne treba nam ni hljeba ni vode. U nama nema ponosa koji smo imali u ratu. Moj narod je postao starac koji je svoju sudbinu prepustio komsijama.... Nazalost, komsije nemaju razloga da se brinu za tog starca... Kada starac umre podijelit ce zemlju... Nije red da propadne...

Samo se nadam da ce se tom starcu pojaviti zalutali sin koji ce da odbrani zemlju svojih predaka od strvina...

obicaj da se zaletim na racunar pa da vam kazem sta mi se desilo ili mi je bilo receno ali zbog date situacije (sjedio sam za racunarom dok sam pricao na telefon) moram vam reci da sam dobio kompliment da sam u vjeri EKSTREMAN.

Vjerovatno zato sto dok sam bio nedavno u Bosni nisam popio ni kapi, nisam odigrao kladionicu, nisam se okretao za trebama i sl.

Eto to je to. Samo da znate da je Anonimus anonimno ekstreman u vjeri. Ako kada cujete da su se pojavili vjerski ekstremisti u Sarajevu znajte da sam se vratio iz Amerike. Kontam nesto: ako sam ja ekstreman, sta je onda moja hanuma - BIN LADEN :D Boze dragi kako su napravili od te rijeci EKSTREMAN negativnost... I kada cujes nekoga da kaze da je neko ekstreman odmah te podsjeti na nekog Talibana sa puskom u ruci.  A da vi znate ustvari sta je tim istim Talibanima ucinjeno u Afganistanu nebiste se nikada nasmijali niti ih osudili. Kome se ne da citati ili roviti neka pogleda RAMBO serijal filmova i bit ce mu jasno o cemu se tu ustvari radi.

Elem. Ekstreman sam. I da budem iskren prema svima (a najvise prema meni samom) osjetio sam da mi je bio upucen kompliment. Ko zna sta se u meni krije i kuha... niko samo Allah dz.s., i ako sam ekstreman to je sa razlogom. Izritiran onima sto nose muslimanska imena a zovu se muslimanima je mozda jedan od razloga zbog cega nekome objasnim nesto. Sve je dobro dok ne pocnem udarati ;) I molit cu ovo malo ljudi sto cita moj blog da ga prestanu citati. Razlog: ekstremizam je zarazna bolest - zato ga toliko kritikuju. PIH

bi trebao da bude neka vrsta note, akorda, hvata ruke na vratu gitare pri cemu se odvaljuje svaki poznati dio ruke (od zgloba do lakta). A gitara mi uvijek bila najdrazi instrument. Valjda sto sam drugu djecu gledao kako idu na casove gitare dok sam ja pokusavao da udahnem dusu u lutkice Hi-Men-a, Transformersa i sl. Jebes ga, svi imamo drugacije sudbine i drugacije poglede na sve oko nas.

Elem. Kontam o tom Balasevicu. Kakvo razmisljanje covjeka tjera na pisanje takvih pjesama. Dragi ljudi koji me znaju reci ce da sam i ja takve pjesme pisao. Istina, istina. Ne sakrivam da kada god bih bio depresivan, tuzan, razocaran, poceo bih udarati slova po bijelom papiru u nadi da cu u njima naci spas. Vecinu vremena samo bih padao jos dublje u ono iz cega sam se pokusavao izvuci. Ali sada mi je dobrih 25. Nema vise depre. Nema tuznih tonova niti depresije. Ima jedna zena koja me voli, ima jedna kuca gdje sam gazda (samo prividno), imat ce mala stvorenja koja ce me (ako Bog da) voliti. Cemu onda tuga. I to se pitam oko Balasa. Zbog cega tolika depra jarane????

Kada sam prvi put vidio Balasa poceo sam plakati. A danas mu se cudim. Ima prekrasnu zenu, cerke, sina, zivot. A covjek kada udari po rimama sa depresivnim predznakom ima da ti dodje da ga nazoves i da ga tjesis. Jebi ga. Covjek jos odrastao nije. Ili mi svi zivot drugacije posmatramo. Mozda ja nisam dovoljno odrastao da priznam da me tuga hvata od buducnosti. Znate, ono... umrijet ce ta zena koju volim ili cu prije nje umrijeti ja (kako god okrenes sranje), nestat ce kuca u kojoj sam gazda (djeca ce me strpati u staracki dom kako je to postala moda ovih dana - osim ako se ne desi  predhodno nabrojano), ta mala stvorenja ce se razici i Boga pitaj koliko cesto cu ih vidjati ( i oni su ti koji ce me strpati u ono smetlje od starackog). I to je jedan nacin da gledam na Balaseve motive za pisanje onakvih pjesama.

A mozda je to jedino sto zna da radi....... Hvata raju na iste fore i fazone....

kada sam se vratio iz Sarajeva. 28/12/07. Ko mu jebe mater. Mislim tom datumu.Kratko i jasno. Punog srca. Supruga plakala, jecala na mom ramenu dok smo na aerodromu cekali avion. A ja kao kamen hladan i miran. Ni rijeci, niti suza, niti velikih i malih govora - u meni i oko mene i od mene samo TISINA. Jos jedan rastanak; kao da ih nisam imao dovoljno do sada. Ko mu jebe mater - nazad kuci. Sada je jedan mali dio americkog zemljista moj dom. Kosmopolitski nacin zivota - i vrati se jos jednom izreka mog oca - sve se placa, i dobro i lose.

Kada me neko pita kako mi je dole bilo ne znam sta da mu odgovorim. Vidio sam drage ljude ali kao da sam ih vidjao svaki dan. Nista novo. Nista se promijenilo nije. Niti ja - niti drugi. Ne znam da li je to dobro ili lose. Mozda je 2 godine odsustva premalo da bi se neke promjene desile.

Evo vec 10 dana metiljam po Americi u nadi da ce sve nekako da izlapi iz moje glave: derneci bez alkohola za mene i suprugu, objasnjavanje porodici i prijateljima zasto ne pijem vise, cudjenje upuceno dragim ljudima na njihovom (meni) neshvatljivom nacinu vodjenja zivota, klanjanje Kurban Bajrama, klanjanje u dzamiji kod imama Fejzica, igranje igrica sa burazerima i rajom... I sve isto. Kao da smo to radili svaki dan.

Ovaj put nisam otkrio srce prema nikome. Srce sam ostavio u Americi. Kod kuce. Nazalost, ali tako je. Ovaj put nisam dao sebi razloga da placem u samoci sobe ili wc-a po aerodromima Njemacke, Hrvatske, Amerike dok budem isao u poznat-nepoznat svijet. Prelebdio sam 3 sedmice. Ko me jebe, ukratko. I jebes ti sve. Smisao zivota jest u necem sto mi ne mozemo skontati. I sve sto nam se desava misticna je i zamrsena prica cije recenice samo ponekad Allahovom miloscu mi mozemo procitati. Ko me jebe kada sam zatvorio oci onda kada sam ih trebao drzati otvorene. Selam Ameriko. Evo me nazad....

kako bi sto vise ljudi moglo procitati moj blog. Jaka stvar. Par dragih ljudi koji su se javili i kada me nije bilo 6 mjeseci samo su dokaz da  je taman dovoljno onih koji cijene virtualno "prijateljstvo".

Elem, za tacno 2 sata doci cu kuci sa posla, onda cu da spremim i ono malo stvari sto je ostalo nespremljeno, pa cu onda poslije toga da se zaputim prema aerodromu i da sjednem na avion koji ce me vratiti nazad u moje lijepo Sarajevo poslije skoro 2 godine. Dok ne udjem u avion ne vjerujem. Previse sam ljudi ispracao do sada pa mi se cini da cu i danas nekoga ispratiti te da ja ustvari ni ne putujem. Navika je kurva.

Maloprije sam izracunao da sam u zadnjih 48h spavao samo 2 sata. I nije bila neka teska matematika ali iznenadila me cinjenica da se nisam srusio od umora. Cini mi se da me jos uvijek drzi uzbudjenje od puta.

Sve u svemu eto mene nazad za 3 sedmice ako Bog da. Pozdravljam vam vas sve puno i uskoro se cujemo opet.

"Dolazim da te opet zagrlim..."